Kada se 18. februara 2013. godine sa Berlinskog filmskog festivala vratio s titulom najboljeg glumca, Nazif Mujić se do porodične kuće u zaseoku Svatovac, kod Lukavca, probijao kaljavim puteljkom.
Put do njegovog sela danas je asfaltiran, postoje obećanja da će biti građeno 16 kuća za njegove komšije, a Mujić kaže kako je i dalje na istoj poziciji kao i prije sticanja svjetske slave, pišu Nezavisne novine.
“Moja porodica i ja ponovo krećemo od nule. Od novembra prošle godine bili smo u Berlinu, pa sve do 18. maja kada smo se dobrovoljno vratili. Pokušao sam na razne načine ostati u Njemačkoj, kako bi moja djeca imala bolje sutra, ali vjerujte, nije bilo šanse”, kaže Mujić.
U međuvremenu je njegov jednoipogodišnji sin Danis napravio prve samostalne korake. Kćerka Šemsa je krenula u školu, a njenim stopama od jeseni će i Sandra.
“Samo sam zbog djece otišao tamo, jer oni ovdje neće imati nikakvu perspektivu. Gdje smo prispjeli Senada i ja? Nigdje! Poslije dobijanja nagrade svašta su nam obećavali. Gdje je krov na našoj kući? Nema ga”, pita se i odgovara u istom dahu ogorčeni Nazif.
Sin mu je dobio ime po reditelju Danisu Tanoviću s kojim porodica Mujić nije u kontaktu od avgusta 2013. godine.
“Bio je na prvom rođendanu mog Danisa i od tada ništa. Ovih dana trebalo bi da me kontaktiraju iz njegovog tima u vezi sa autorskim prava za film ‘Epizoda u životu berača željeza’. Kako stvari stoje, bit će i nastavak tog filma, jer niko ne zna šta moja porodica preživljava. Još znamo gladni otići na spavanje”, navodi on.
Porodica Mujić ne isključuje mogućnost da u dogledno vrijeme ponovo ode ka Evropskoj uniji, s nadom da će dobiti dozvolu za boravak.
“Ponavljam kako su nam svašta obećali, a ja sam tu gdje jesam. Bio sam kod raznih političara, po nekoliko puta u kabinetima i ništa. U Njemačkoj su me obilazili sa svih strana svijeta, a od naših niko. Imao sam i ponudu da prodam ‘Srebrnog medvjeda’. Međutim, to ne bih nikada uradio”, govori on.
Dok razgovaramo sa Nazifom i Senadom, Danis je neumoran u svojim igrama, dok su Sandra i Šemsa pomno pratile svaku izgovorenu riječ svojih roditelja.
“Šemsu sam uspio upisati u školu u Poljicu i ona je završila prvi razred. Ja sam ostao bez posla u JKP ‘Rad’ Lukavac, a kada smo se vratili i nama je poplava napravila štetu u kući. Ono što sam donio za sobom potrošio sam za renoviranje kuće”, govori Nazif Mujić, koji nije krio razočarenje odnosom ljudi i institucija od kojih je dobio pusta obećanja.