Interesovanje za usvajanje djece u Bosni i Hercegovini postoji, ali je proces dugotrajan i detaljan i obično traje dvije do tri godine – izjavila je Feni direktorica organizacije “Hope and Homes for Children”, Anisija Radenković.
Dodala je da problem predstavlja i nepostojanje jedinstvene baze podataka na nivou države, a što znači da nije poznat broj djece bez roditeljskog staranja niti broj usvojitelja.
– Smještanje djeteta u veliku instituciju predstavlja kršenje njegovog prava. Ukoliko dijete ne može odrastati u biološkoj porodici, onda treba živjeti u zamjenskoj, ali uvijek će biti djece koja trebaju instituciju – objasnila je Radenković.
Smatra da je država dužna osigurati veću podršku biološkoj porodici ukoliko je to interes djeteta, ali ako ne može, onda ga treba smjestiti u hraniteljsku porodicu.
– Često se postavlja pitane kako je moguće da u BiH postoji mnogo ljudi koji žele usvojiti djecu, a u isto vrijeme postoji mnogo djece koja borave u institucijama. Dijete koje je bez roditeljskog staranja nije uvijek “pravno čisto” i njegova situacija nije takva da može biti usvojeno – istakla je.
Osim usvajanja djece postoje i drugi oblici podrške kao što je hranitejstvo ili srodnička podrška.
Direktor Doma za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo Saudin Đurđević smatra da je usvajanje najbolji oblik brige o djetetu.
– Usvajanje djece u BiH je vrlo komplicirano, ali je i potrebno. U našem domu je prošle godine usvojeno sedmoro djece – istakao je Đurđević.
Dodao je da je razlog dugotrajnosti ovakvog procesa stvaranje preduvjeta da dijete ode u zdravu sredinu te otklanjanje svih mogućnosti zloupotrebe.