Dok su militanti rešetali učionice pretvarajući ih u lokve krvi i smrti, Eshan Elahi (13) govori kako je preživio glumeći da je mrtav, nakon što je sa dva hica pogođen u ruku. Iz bolničke postelje je za MailOnline rekao da je bio na času pružanja prve pomoći kada je čuo zvuk pucnjave.
“Naši učitelji i nastavnici su nas molili da se smirimo, ali je zvuk metaka bio sve bliže i bliže. Ubrzo su se stakla na prozorima i ulazna vrata počela razbijati mecima. Neki ljudi su počeli udarati po ulaznim vratim”, rekao je Eshan.
Potom je među 100 studenata u dvorani nastala panika.
“Svako je pokušavao pronaći mjesto da se sakrije, ali takvog mjesta nije bilo. Studenti su plakali, a u dvorani su bile samo stolice i stolovi iza kojih se moglo sakriti. Ja sam skočio iza klupe i legao na pod”, rekao je Eshan, dodavši da su napadači tada počeli sa paklenom paljbom.
“Vidio sam kako vojni instruktor prvi pada na tlo. Vidio sam mnoge moje prijtalje kako ih meci pogađaju u glavu, prsa, ruke, noge… Njihovi dijelovi tijela i krv su po učionici letjeli kao komadi vate. Bilo je strašno. Pucnjava je trajala najmanje deset minuta, a onda je nastala pauza od najmanje minut. Zatim su počeli pucati po onim koji su plakali ili su pokazivali znakove života. Ja sam također dobio dva metka u ruku. Htio dam da plačem, ali sam zadržao bol i nisam plakao, jer bi to značilo smrt”, rekao je Elahi.
Na kraju je objasnio kako su ga spasili pakistanski vojnici.
Nakon 15 minuta čuli smo pucnjavu koja je dolazila izvan zgrade. Mislim da je došla vojska, što je preusmjerilo pažnju napadača. Istrčali su iz dvorane, ali ja se i dalje nisam pomjerao idućih 10 minuta. Dvorana je pretvorena u lokvu krvi i smrti, dijelovi tijela su bili razbacani posvuda.”
Drugi učenik objasnio da je gledao kako je njegova učiteljica živa zapaljena. Prije toga je rekla učenicima da bježe. Afsha Ahmed (24) suočila se sa naoružanim napadačima kada su upali u njen razred. Rekla im je: “Ubit ćete učenike samo preko mene mrtve”.
Talibani su je polili benzinom i zapalili.
Jedan od njenih učenika, 15-godišnji Irfan Ullah, nije moga zadržati suze dok se prisjećao tih stravičnih slika.