Oručević Safet, čovjek iz sjene, vladao je politikom SDA, a po osnivanju Stranke za Bosnu i Hercegovinu, postaje vlasnikom iste. Sada, pored želje da zavlada medijskim prostorom, ima želju da totalitarno vlada i Federacijom BIH.
‘Mali Berlusconi’ koji je u više navrata svoju naklonost pokazao prema politici i ideologiji HDZ-a, kao i u najnovijem primjeru preustroja grada Mostara, ali sada želi vladati iz sjene i u HDZu, ali i u SBB-u. Iskorištava odsustvo predsjednika SBB-a, ali i dobre veze sa predsjednikom Izetbegovićem, te na taj način manipulišući ljudima, daje utisak da im je on čovjek od povjerenja.
Oručević se, ne namjerava angažirati personalno, već duže vrijeme „plete mrežu“ njemu odanih ljudi u medijima, politici, pa čak i u nevladinom sektoru na lokalnom nivou.
„Saju“ – kako ga zovu njemu najodaniji ljudi, ne zanima bilo kakva funkcija, ali se želi nametnuti kao „igrač iz sjene“ ili što bi Englezi kazali „Master of puppets“ (Gospodar lutaka op.aut.).
Sve je počelo ambicioznim dokumentarističkim serijalom o ratu u Mostaru, koji je prema izjavama nekih od sudionika ovog projekta, nastao pod budnim okom Oručevića i uz obilato korištenje arhivskog materijala „Centra za mir i multietničku saradnju“, čiji je osnivač upravo Oručević. Cilj tog serijala je bio da narodu „osvježi pamćenje“ i skroji priču koja „šefu“ najviše odgovara. Drugi krak „Sajine“ taktike usmjeren je u pravcu politike i nove „lokalne stranke“ sa mostarskim prefiksom.
Naime, za bolje upućene nije nikakva tajna, kako iza Prve mostarske partije (PMP) stoje upravo najodaniji ljudi bivšeg gradonačelnika Mostara, a njihov je zadatak da putem aktivizma na osnovama lokal-patriotizma steknu što više pristalica među tzv. običnim građanima, te time preotmu dio politčkog utjecaja od SDA, ali i drugih „probosanskih stranaka“.
Oručevićev utjecaj, međutim ne seže samo do ove partije, već i do nekih drugih manjih projekata na političkoj sceni Mostara! Sajo je naime, kažu naši izvori, poodavno instalirao sebi odane ljude u same vrhove nekih politički partija, pretvorivši ih u političke zombije.
Uz sve to naravno ide i pokušaj televizije, odnosno „medijski paket“ TV1 – RTM, koga Oručević koristi za pridobijanje ili uvjeravanje onih na koje „baci oko“. Treći krak ovog plana bivši gradonačelnik Mostara je usmjerio prema međunarodnoj zajednici, koju već neko vrijeme ubjeđuje kako samo projekti koje on (iz sjene) podrži mogu raspetljati mostarski „Gordijev čvor“.
Oručević tako nudi „svoje dobre usluge“ pozivajući se na mašineriju satkanu od medijsko-političkih i aktivističkih organizacija. Plan na prvi pogled nije lišen osnove i logike, jer Mostar zaista treba novu ideju, ali da li ovaj grad zaista treba „staru robu“ u „novom pakovanju“ i je li bivši gradonačelnik ovoga puta precijenio svoje realne mogućnosti?
Najveći zagovornici Oručevićevog povratka na političku scenu Mostara su oni kojima je ovaj bivši političar, što bi u Mostaru kazali – „valjao“ ili pak oni koji neke benefite od njega tek očekuju. Ovakva podrška međutim najvećim dijelom nije principijelne, već čisto pragmatičke prirode, te je dobrim dijelom zasnovana na ljudima koji su godinama izvan realnih centara odlučivanja. Pozivanje na utjecaj među političkim strankama, takođe je vrlo „klimava strategija“, jer su ove političke snage formirane „ad hoc“ i uglavnom bez nekog velikog plana i programa.
Upitna je i moć medija na koje Oručević računa, jer RTM sigurno više nije ono što je nekada bio. Ovaj nekada najvažniji medij u Hercegovini na sebe je navukao bijes javnosti zbog otpuštanja velikog broja kadrova koji su ga osnovali, ali i kasnijeg smoproglašenog „harikirija“. Medijski utjecaj RTM-a zato sada realno gledajući nije ništa veći od bilo kojeg drugog medija u Mostaru, a toj medijskoj kući prijeti i sudska ovrha zbog sudskih presuda prevarenih i nezakonito otpuštenih radnika!
Više realne snage ima samo izvikana ‘infotainment’ televizija – tv1, koja je danas sve samo ne ono za šta se predstavljala u svom nastanku. Doduše, kao i sam Sajo. TV1 je medijska kuća za koju se u medijskim i diplomatskim krugovima itekako zna „u koju tikvu puše“. Ako na to dodamo da je ovo kablovska televizija, te televizija koja je doživjela istu sudbinu RTM iz Mostara, jer su se sva imena koja imalo znače u medijskom svijetu, razbježala glavom bez obzira, kada su shvatili za koga rade. Ostalo je, doduše tu još par imena, koji plešu pognute glave, odnosno kako Sajo kaže. Dakle, još jedan na silu i neuspjeli projekat. Ako dodamo tu još ‘umrežene’ tv stanice koje emituju program koji ne postoji ili bolje rečeno, tv stanice za koje se lažno navodi da čine tkz. ‘mrežu’.
No, sve ovo neće obeshrabriti Oručevića da pokuša izvesti ono što je naumio, jer je to dio njegovog načina razmišljanja i ponašanja. Želeći poboljšati svoju poziciju u krugovima diplomata i važnih ambasada u Sarajevu, Oručević po drugi put u zadnjih desetak godina nudi svoje „dobre usluge“.
Prvi put je to u slučaju jakog Paddy Ashdowna upalilo, a sada….
Problem je u tome što je vrijeme sadašnje i ono prošlo – poprilično drugačije. Pitanje je samo da li je toga svjetan bivši gradonačelnik Mostara i oni koji mu žele vjerovati? Ono što je sigurno, čega se Sajo uhvatio, to je propalo a ako je i trajalo, to je bilo, vrlo vrlo kratko.