Čini se da je ožujak u Putinovoj Rusiji rezerviran za aneksije. Tako se posložilo. Naime, u jeku obilježavanja godišnjice pripojenja ukrajinskog poluotoka Krima (na središnjoj manifestaciji na Crvenom trgu okupilo se 100 tisuća ljudi, a ukazao se i sam Vladimir Putin), u Kremlju je potpisan sporazum o “gotovo pa ujedinjenju” s odmetnutom gruzijskom pokrajinom Južnom Osetijom koja je u kolovozu 2008., nakon osmodnevnog – ili olimpijskog – rata Gruzije i Rusije, proglasila neovisnost.
To su priznali samo Rusija, Venezuela, Nikaragva te zabačena tihooceanska otočja Nauru i Tuvalu.
Radi se o sporazumu o savezništvu i integraciji između Ruske Federacije i Južne Osetije. Rusi su tako opet optuženi da narušavaju suverenitet i teritorijalni integritet susjednih država s kojima su nekada tvorili komunistički Sovjetski Savez.
Naime, sporazum s tom otpadničkom pokrajinom, koju od ruske pokrajine Sjeverne Osetije (radi se o istom narodu Osetina, jedinom kršćanskom narodu, uz Ruse, na Sjevernom Kavkazu) dijeli, odnosno spaja tunel ispod Kavkaza, praktički je još jedan korak prema potpunoj ruskoj dominaciji nad tim područjem Gruzije.
Putin je u Kremlju razgovarao s predsjednikom Južne Osetije Leonidom Tibilovom koji je zahvalio Rusiji i osobno Putinu rekavši da je Rusija jedina garancija opstanka “našeg naroda i naše države”. Prema sporazumu, Rusija će vojno i obavještajno osiguravati “neovisnost Južne Osetije”, a to uključuje da će ruske snage, i vojska i policija, osiguravati i nadgledati vanjske granice te paradržave. To znači da će ruska vojska kontrolirati crtu razdvajanja Južne Osetije prema ostatku Gruzije. Rusija, prema dogovoru s drugim zemljama postsovjetskog prostora, na isti način pomaže ili u potpunosti nadgleda granice Tadžikistana prema Afganistanu, odnosno Armenije prema Turskoj.
Milionska pomoć
No, to nije sve – vojni, policijski i obavještajni potencijali Južne Osetije bit će inkorporirani u sustav ruskih službi i pod direktnim zapovjedništvom ruskih snaga. A vojni dio sporazuma podrazumijeva da će u slučaju agresije izvana na jednu od država, ona druga joj pomoći u obrani! Ako eskalira napetost, koja traje, između NATO-a i Rusije, može se očekivati da se u to umiješa i južnoosetijska vojska. Kao gospodarsku pomoć, Rusija će potpomoći južnoosetijski proračun sa stotinjak milijuna dolara te će uvoz poljoprivrednih proizvoda, u prvom redu voća i povrća, iz Južne Osetije imati prioritet za Rusiju. Robna razmjena između Rusije i Južne Osetije u 2014. iznosila je oko 70 milijuna dolara. Zanimljivo je da će prema sporazumu Rusija pomoći južnoosetijskoj administraciji da podigne plaće državnim činovnicima na razinu koju imaju ruski kolege državni službenici u Sjevernoj Osetiji.
Velika većina tamošnjeg stanovništva već ionako posjeduje ruske putovnice te mnogi od njih sudjeluju i na ruskim izborima. No, u ruskome Ministarstvu vanjskih poslova objavili su da sporazum ne znači “pripojenje te da ta solucija uopće nije na dnevnom redu”.
Osuda sporazuma
Gruzijski predsjednik Georgij Margvelašvili osudio je sporazum i optužio Rusiju da razbija Gruziju. I u NATO-u su rekli da ne odobravaju i ne priznaju sporazum te da je Južna Osetija sastavni dio Gruzije.
Južna Osetija se odvojila od Gruzije nakon raspada SSSR-a, u kratkom jednogodišnjem sukobu 1991. – 1992. dok je u zemlji u vrijeme predsjednika Zvijada Gamzahurdije trajao građanski rat. To hibridno stanje, u kojemu je Gruziji amputiran dio teritorija, trajalo je do ljeta 2008. kada je nakon višetjednih napetosti tadašnji predsjednik Mihail Saakašvili, prema obrascu Oluje, naredio pokrete postrojbi. No, napredovanje gruzijskih snaga brzo je zaustavila ruska vojska koja je zaprijetila i Tbilisiju.
Sve sporne pokrajine
– Abhazija – pokrajina u Gruziji na Crnome moru, koja je 1992. proglasila neovisnost, a 2008. ju je Rusija priznala
– Pridnjestrovje – odmetnuta pokrajina u Moldaviji uz rijeku Dnjestar, koja se izdvojila 1989. godine
– Južna Osetija – pokrajina u Gruziji koja je 1992. proglasila neovisnost, a Rusija ju je priznala 2008. godine
– Narodna republika Donjeck – proruska separatistička tvorevina, proglašena 2014. na istoku Ukrajine, koju nije priznala ni Rusija
– Narodna republika Lugansk – proruska separatistička tvorevina na istoku Ukrajine, proglašena 2014., koju nije priznala ni Rusija