Svaka ćelija u ljudskom tijelu je zaseban potrošač kalorija unesenih ishranom, međutim, ćelije mozga se posebno izdvajaju zbog toga što su daleko veći potrošači od svih drugih.
Naime, ćelije mozga za neometano funkcionisanje koriste dvostruko veće količine energije od ostalih ćelija, pa se zbog toga treba uzeti u obzir i to kakve vrste kalorija unosimo u organizam, budući da one predstavljaju i gorivo za sam mozak.
Kao što je to već dobro poznato, ugljikohidrate nutricionisti dijele na dobre i loše. U loše svakako spadaju slatkiši, koji izazivaju niz poremećaja u organizmu. S druge strane, kada je u pitanju mozak, stvari izgledaju ovako:
Šećer podiže raspoloženje i povećava nivo raspoložive energije, ali sve to na kratke periode. Gušterača prilikom unosa slatke hrane u organizam počinje s lučenjem inzulina, koji je zadužen da višak šećera rasporedi i sačuva za kasnije korištenje.
Ono što slijedi u ovom procesu je pad nivoa glukoze u mozgu, pa neuroni koji su ostali bez pristupa glukozi upadaju u energetsku krizu. Posljedica ovog cijelog lanca je ta da se kasnije osjećamo iznemoglo i nervozno, te da imamo problema sa koncentracijom.
S druge strane, ako bi unosili u organizam hranu bogatu glukozom, kakav je slučaj sa ostalim ugljikohidratima (hljebu, tjestenini, keksima), ni to neće biti dobro za mozak, jer u najgorem slučaju može izazvati i velike poremećaje kakvi su čak poremećaj pažnje, demencija, a u krajnjem slučaju i Alzheimerova bolest.
Dakle, ugljikohidrati jesu nosioci velikih kalorijskih vrijednosti, ali s njima ne treba pretjerivati. Nutrijenti s kojim se može nadomjestiti smanjeni unos kalorija iz UH-a, a koji su preporučljivi su prije svega dobre masti i proteini.